S engleskog prevela: M. Evtov

Gary: Već smo neko vrijeme u ovom razdoblju, imali smo velike demonstracije zbog rasizma, seksualnog uznemiravanja, ženske marševe, Black Lives Matter. Progresivci očito mogu mobilisati mase, ali nam nekako ne uspijeva da to pretvorimo u nešto održivo, kao pokret. Posljednjih dana se u Norwichu, Manchesteru, Liverpoolu okupljaju ogromne mase naroda koje podržavaju kampanju Enough is Enough (Što je dosta dosta je!) i jasno mi je šta misliš kad kažeš da ne možete samo vi imati sve odgovore, ali se pitam šta sad sa svim tim ljudima. Stavio sam svoje ime na vašu web stranicu. Mašio se lopate. Daj da se sad bacim na posao – šta želite da učinim – ne ti lično, ali šta bih ja sad trebao učiniti?

Mick: U tome i jest zvrčka.

Biće to pisma Guardianu – a to je, kako svi znamo, jedan od najučinkovitijih načina organizovanja srednjih klasa, svih bjelosvjetskih ispijača lattea. To je taj problem s kojom se suočavamo.

Ljudi mi stalno govore da trebamo braniti demokratiju i RMT je tome u potpunosti predan. Ne mogu reći kako će se odvijati ova situacija, ali u polju mora biti više od jednog igrača. A čitavo to pitanje gušenja građanskih prava presudno je za sindikate kao i za ljude uključene u Black Lives Matter, i sva ostala pitanja identiteta – čitav je niz problema razilaženja i različitosti i ljudi koji se bore da bi se mogli izraziti.

Ali prije svega moramo uključiti ljude u aktivnosti. Prilično sam umoran od kampanja, ili malih političkih subjekata koji kažu „ajmo formirati ovu čistu grupu, ajmo odrediti svog omiljenog ljevičara ili svoj omiljeni problem, i onda se tim baviti do besvijesti“. Zahtjeve treba široko postaviti – onako kao Enough is Enough i People’s Assembly (Narodna skupština) čiji su zahtjevi bazično isti – i moraju biti takvi da svi mogu stati iza njih. Kriza troškova života ista je bilo da se tek doselite u ovu zemlju ili da ste veteran kampanje. Ako ste potlačeni kao crna osoba, vjerovatno ste potlačeni i u smislu nižih plata, jer tako to funkcioniše u ovom društvu. Moramo naći barjak pod kojim ćemo se svi okupiti i postaviti konkretne zahtjeve.

A ključni je zahtjev, jednostavno rečeno, da ovu Laburističku stranku moramo dovesti u poziciju u kojoj se ona otvoreno, javno, dosljedno, glasno – kako god želite – poistovjećuje s borbama kroz koje prolazimo svi mi, i naši prijatelji, kolege s posla, komšije i porodice. Ovo možda zazvuči vrlo staromodno – ali moramo natjerati Laburističku stranku da se pokrene. Moramo ih šutnuti na našu poziciju.

Ali potrebni su nam i ljudi poput tebe, ljudi iz kulturnih, akademskih i umjetničkih krugova, koji dolaze da podrže slobodno izražavanje o stvarnoj promjeni funkcionisanja društva. Dakle, puna bašča raznovrsnog cvijeća, puna behara.

Gary: Uzmimo samo jedan od tih cvjetova – Laburističku partiju… To je nešto o čemu moramo razmišljati. Šta misliš, zašto su se od vas toliko udaljili, ako ne i ogradili, i šta, osim metaforičkog šutiranja, treba uraditi da bi se to promijenilo?

Mick: Pa, ne očekujem da ljudi poput Keira Starmera i Rachel Reeves dođu među štrajkače. Ali barem ne bi trebali sprečavati ljude koji žele da dođu. Tan Dhesi, zastupnik u Sloughu, odmah kod mjesta gdje živim, i glasnogovornik laburističkih parlamentaraca za željeznicu – bio je sa štrajkačima na prvoj liniji. Lisa Nandy, koja ni slučajno nije ultraljevičarka, dolazila je među štrajkače s Uniteom – doduše ne i s RMT-jem.

Polako se opuštaju, a čini se da Keir Starmer postaje izolovan unutar vlastite stranke – ljudi mu počinju govoriti da djeluje prilično beskorisno. To je njegov problem. Ne mora se on slagati s mojom politikom i stavovima ili mojim detaljnim programom, ali mora se poistovjetiti s ovim valom, ovim ogromnim valom koji se diže širom zemlje, i pokazati da shvata poziciju radnih ljudi.

No, na primjer, prošlosedmični prijedlog Laburista o rješavanju krize s gorivom u domovima i lokalnim preduzećima, koja svi koristimo, već se pokazao beskorisnim, jer će ga Torijevci tu nadmašiti. Ali Starmera ucjenjuju Mandelson i svi oni konzervativci koji su bili u središtu Blairovog projekta, što znači da shvata da je zastario – zastario je kao i svaki drugi političar iz prijašnje generacije. Trebao je reći da će cijenu nafte i plina sniziti sekvestracijom proizvoda iz Sjevernog mora – jer 50% naše nafte i plina dolazi iz Velike Britanije.

A oligarsi, i ljudi koji kontrolišu BP ili Centricu – svi njihovi vlasnici i oni koji tu imaju dionice – ne bi imali odgovor na to. Takva mjera smatrala bi se patriotskom, modernom i prilagođenom potrebama ljudi. I bila bi podržana.

Starmer se mora odvažiti i u sebi pronaći nešto što govori „u središtu moje politike su vrijednosti radnih ljudi ove zemlje“. Politike će uslijediti nakon što se utvrde vrijednosti.

Gary: Čini se da on trenutno nema nikakvu politiku. Pitam se postoji li strategija za privlačenje Laburista u vašu orbitu.

Mick: Ta je strategija već na djelu – jer je sama industrijska akcija izraz radnih ljudi. Nije da svi članovi mog sindikata prirodno glasaju za Laburiste. Predstavnik RMT-a na stanici King Cross, koji je posljednjih osam dana sa štrajkačima na Kings Crossu, konzervativni je vijećnik u Cambridgeshireu i kaže: „Nisam ovdje zbog opozicije vladi. Nego zato što nisam dovoljno plaćen, ni ja ni moje kolege.“ Mnogi naši članovi glasali su za Torijevce. Nemojmo to zaboraviti. Ali to ne znači da ne žele riješiti ovu krizu troškova života. To ne znači da ih se ne može ponovno pridobiti da na sljedećim izborima opet glasaju za Laburiste.

Moj stav je zasnovan na analizi klase. Možda je marksistički, možda je nešto drugo, možda je čak i sklepan... ali ako na sljedećim izborima ne odnesemo pobjedu za radne ljude – čak i s Laburističkom strankom koju predvodi Starmer – to će biti na štetu radničke klase.

Ako pobijedimo i riješimo se Torijevaca, to će biti napredak za ljude radničke klase. Jer će najgora Starmerova vlada biti bolja od najbolje torijevske vlade. To je direktna analiza. I što više učinimo na promjeni Starmerove pozicije, to će nam biti bolje kad on bude na vlasti četiri-pet godina.

Dakle, već je počelo. Sindikati – Unite, GMB, RMT, CWU – neće čekati dokumente o politici, stavove TUC-a, lijepe članke u progresivnim časopisima koji raspravljaju o tome šta bismo trebali uraditi kad Laburisti već budu na vlasti godinu i po ili dvije. Mi kažemo da nam je potrebna efikasna industrijska akcija.

Moramo istaći ove vrijednosti i natjerati Laburističku stranku da u svom manifestu donese politike koje odgovaraju tim zahtjevima. A ako to ne učine, mi ćemo na ovakvim sastancima gradskih vijeća širom zemlje ustajati da im kažemo da moraju promijeniti ono što rade i da u protivnom neće biti ponovo izabrani, a čak i ako budu, mi se možemo odlučiti za Torijevce.

Mislim da se oni već mijenjaju. Kad sljedeće sedmice Starmer bude držao govor u TUC-u, stajaće pred potencijalno neprijateljskom publikom sindikalaca.

Ako tako nastupi, Starmer će imati više problema u vlastitoj stranci – i ne zaboravite da su mu Torijevci pokazali da parlamentarna stranka može uzrokovati probleme lideru koji ih može koštati većine.. Mislim da postoji opasnost da se to dogodi ukoliko se on ne sabere. Ali ako pokaže da se poistovjećuje s tim kuda ide pokret, ima šanse za uspješnu vladu.

Starmer mora riješiti taj problem sam sa sobom. Ne mora se on sutra pretvoriti u Arthura Scargilla, on mora biti Keir Starmer, ali s nekim vrijednostima i karakterom. To je ono što želim. Onda možemo glasati za njega.

IZVOR: Lawrence Wishart

Objavljeno: 06/12/2022.