Crna smrt i sad utiče na naše zdravlje

Piše: 

James Gallagher
U nekima od nas živi mutacija gena koja nas čini otpornima na kugu ili smrt od kuge, no istovremeno ima veze s autoimunim bolestima kakva je Crohnova, upalna bolest crijeva. @RiD


S engleskog prevela: M. Evtov

 

Kad je Evropu sredinom 14. stoljeća zahvatila Crna smrt, umrlo je do polovine njenog stanovništva.

Pionirska studija u kojoj je analizirana DNK stoljećima starih kostura otkriva mutacije koje su ljudima pomogle da prežive kugu.
Ali i to da su te iste mutacije povezane s autoimunim bolestima od kojih ljudi danas boluju.

Crna smrt je jedan od najznačajnijih, najsmrtonosnijih i najcrnjih momenata ljudske istorije. Procjenjuje se da je od nje umrlo i do 200 miliona ljudi.

Istraživači su pretpostavili da je tako značajan događaj morao oblikovati ljudsku evoluciju. Analizirali su DNK iz zuba 206 starih skeleta i uspjeli te ljudske ostatke precizno datirati na prije, tokom ili nakon Crne smrti.

Analiza je obuhvatila kosti iz grobnica East Smithfield, u koje su masovno sahranjivane žrtve kuge u Londonu, a više je uzoraka stiglo i iz Danske.

Ovo izvanredno otkriće, objavljeno u časopisu Nature, utvrdilo je mutacije u genu ERAP2.

Ako ste imali prave mutacije, imali ste 40% veće šanse da preživite kugu.

„To je ogroman, ogroman učinak, pravo je iznenađenje pronaći tako šta u ljudskom genomu“, kaže profesor Luis Barreiro s Univerziteta u Čikagu.
 

Istorijsko nasljeđe naše DNK kao zaštita – i rizik

Zadatak gena je da napravi proteine koji usitnjavaju invazivne mikrobe i da te fragmente pokaže imunološkom sistemu, pripremajući ga na efikasnije prepoznavanje i neutralizaciju neprijatelja.

Gen dolazi u raznim verzijama – neke funkcionišu dobro a neke nikako – a od svakog roditelja se dobije po kopija.

Sretnici, oni s više šanse da prežive, naslijedili su od mame i tate visoko funkcionalnu verziju.

A preživjeli su imali djecu kojoj su prenijeli te korisne mutacije, pa su one odjednom postale mnogo češće.

„Izuzetno je važno što vidimo pomak od 10% u dvije-tri generacije, to je dosad najjači primjer prirodne selekcije kod ljudi“, kaže mi evolucijski genetičar profesor Hendrik Poinar, s Univerziteta McMaster.

Rezultati su potvrđeni u modernim eksperimentima s bakterijom kuge Yersinia pestis. Uzorci krvi ljudi koji imaju korisne mutacije lakše su se oduprli infekciji nego uzorci onih bez tih mutacija.

„To je kao da u Petrijevoj posudi gledate kako se odvija Crna smrt – pravo otkrovenje“, kaže profesor Poinar.

Te mutacije otporne na kugu čak su i danas češće nego što su bile prije Crne smrti.
Problem je u tome što su te mutacije povezane s autoimunim bolestima kakva je Crohnova, upalna bolest crijeva. Isto ono što je prije 700 godina pomoglo našim precima da se održe na životu danas može naštetiti našem zdravlju.

Na naš DNK djelovale su i druge istorijske sile čije naslijeđe osjećamo. Otprilike 1-4% moderne ljudske DNK dolazi od naših predaka koji su se parili s neandertalcima i ovo nasljeđe utiče na našu sposobnost da odgovorimo na bolesti poput COVIDa.

„Dakle, ti ožiljci iz prošlosti i danas utiču na našu podložnost bolestima, i to na nevjerovatne načine“, kaže profesor Barreiro.

Profesor Barreiro kaže da je prednost u preživljavanju od 40% „najjači selektivni učinak neke adaptivne vrijednosti ikada ustanovljen kod ljudi“. U odnosu na ovo, korist od mutacija otpornih na HIV ili onih koje pomažu u varenju mlijeka djeluje daleko manja, ali profesor Barreiro upozorava na problematičnost direktnih poređenja.

Evolucija djeluje kroz sposobnost reprodukcije i prenošenja gena. COVID uglavnom ubija starije osobe koje su već izašle iz reproduktivne dobi, odnosno više ne dobijaju djecu.

A kuga je imala ovako trajan učinak upravo zato što je ubijala osobe iz svih starosnih skupina, i to masovno.

IZVOR: BBC

Objavljeno: 20/10/2022.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

27/10/2022