Čista voda je ljudsko pravo

Piše: 

Bernie Sanders i Brenda Lawrence
Američki socijalista Bernie Sanders, donedavno jedan od kandidata Demokrata za predsjednika SAD, i članica Kongresa Brenda Lawrence pokreću inicijativu za zakonsku zaštitu vode, ali i prava na vodu. Slična inicijativa – za ustavnu zaštitu vode i prava na vodu –pojavila se prije koju godinu i kod nas u sklopu akcije Vodoodbrana Sarajeva, pokrenute povodom nepodnošljivih redukcija vode. Pokazuje se naime da više ne možemo podrazumijevati da vode jednostavno ima. Ujedinjene nacije predviđaju da će je na planeti zbog klimatske krize bivati sve manje, što znači da u dogledno vrijeme možemo očekivati razgrabljivanje ovog resursa na globalnom nivou, a BiH će u tome biti lak plijen.
U međuvremenu našoj vodi privatizacija prijeti na razne načine: koncesije koje se izdaju za komercijalno crpljenje i male hidroelektrane, javno-privatna partnerstva zbog kojih trpi infrastruktura vodovoda jer se radi za maksimalan profit i minimalno ulaganje, kao i prekomjerno crpljenje i zagađenje izvora usljed sistemske neplanske gradnje za potrebe tajkuna – miljenika vlasti. (@RiD)

S engleskog prevela: M. Evtov

Kako je moguće da se usred pandemije djeca koja žive u najbogatijoj zemlji svijeta otruju vodom iz slavine? Tako što je našoj vladi već decenijama preče da korporacijama osigura profit nego da svom narodu osigura pravo na čistu vodu. Zanemarili smo i najosnovnije javne investicije koje održavaju zdravlje i sigurnost Amerikanaca. Sad kad Amerika grca u neviđenoj krizi javnog zdravstva, ne možemo nastaviti kao dosad i dozvoliti da kompanije kupuju i privatizuju osnovno ljudsko pravo i na njemu profitiraju. Rješenje nije u nastavku privatizacije, nego u tome da Kongres prekine decenijsko zanemarivanje javnih vodovodnih sistema i odmah u njih uloži milijarde da bismo konačno svima mogli garantovati čistu pitku vodu.

Zato smo se udružili s Room Khannaom, članom Predstavničkog doma SAD, da predložimo Zakon o pristupačnosti vode, transparentnosti, pravednoj raspodjeli i pouzdanosti vode. Ovaj sveobuhvatni zakon osigurao bi do 35 milijardi USD godišnje za remont vodovodnih infrastruktura u cijeloj državi.

Otrovna voda, voda koje nema, skupa voda – i svjetska supersila

Nevjerojatno je da SAD u pogledu vodovodne infrastrukture imaju iste probleme kao i zemlje u razvoju. Američko udruženje građevinskih inženjera ocjenjuje našu vodovodnu infrastrukturu s „D“ (2), a našu kanalizacionu infrastrukturu s „D+“ (2+). Po procjenama Agencije za zaštitu životne sredine, nepročišćene otpadne vode se iz naših kanalizacionih mreža izlijevaju najmanje 23.000 puta godišnje. Čak 1,7 miliona Amerikanaca nema pristup osnovnim vodovodnim instalacijama i sanitarnim uređajima (toalet, kada, tuš ili bar česma s tekućom vodom). U 10 miliona domaćinstava širom SAD-a voda se dostavlja kroz olovne cijevi. Flint (Michigan) nema čistu vodu ni šest godina nakon što je tamo izbila kriza trovanja olovom. U međuvremenu su i porodice iz Denmarka (Južna Karolina) prinuđene da radi nabavke čiste pitke vode svakog mjeseca putuju više od 30 kilometara.

Ali nije Amerikancima jedini problem to što se moraju nositi s nekvalitetnom i često otrovnom pitkom vodom; mi smo „privilegovani“ i cijenama – oderaše nam kožu s leđa. I prije pandemije koronavirusa gotovo 14 miliona domaćinstava nije moglo platiti račune za vodu jer su cijene vode od 2010. godine porasle za više od 40%. Ako ovako nastavimo, lako je moguće da za pet godina više od trećine američkih domaćinstava neće moći podmiriti svoje račune za vodu. Štaviše, bez vode bi mogli ostati milioni Amerikanaca koji zbog privrednog sloma uzrokovanog koronavirusom ne znaju hoće li i kada dobiti sljedeću platu. Službe javnog zdravstva upozoravaju da će ova smrtonosna bolest još dugo biti s nama, a kako će ljudi redovno prati ruke ako im komunalno preduzeće isključi vodu?

Prijedlog da se svakoj porodici omogući da se od koronavirusa i drugih bolesti zaštititi redovnim pranjem ruku i održavanjem lične higijene čistom vodom u vlastitoj kući ne bi se smio smatrati radikalnim. Naše zakonodavstvo je osmišljeno tako da zajednicama u lošijem položaju – što uključuje male, ruralne i domorodačke zajednice – osigura finansijsku i inu pomoć potrebnu za pokrivanje potreba svih njihovih članova. Zakon o vodama omogućio bi domaćinstvima i zajednicama bespovratna sredstva za popravke vodovodne infrastrukture, zamjenu olovnih vodovodnih cijevi i filtriranje otrovnih spojeva iz vode za piće. Po ovom zakonu bi porodice koje trebaju pomoć dobile bespovratna sredstva za poboljšanje kućišta bunara i septičkih sistema. U cilju rješavanja problema visokog procenta olova i drugih problema s pitkom vodom, i škole bi za poboljšanje vodovodne infrastrukture dobijale milijardu dolara godišnje. Konačno, ovaj prijedlog zakona predviđa pravnu odgovornost komunalnih poduzeća u slučajevima obustave usluga, diskriminacije i kršenja građanskih prava.

Životi ljudi moraju državi biti vrjedniji od profita korporacija

Američki narod više ni dana ne može čekati. Roditelji ne bi trebalo da brinu hoće li im djeca imati ozbiljnih teškoća u razvoju zato što kod kuće ili u školi piju vodu zagađenu olovom. Naš narod ne bi smio biti prisiljen da bira hoće li kupiti hranu ili platiti račun za vodu. S obzirom na dubinu ove krize i ključnu važnost koju pravo na čistu vodu ima za djelotvorno rješavanje pandemijske krize, sveobuhvatni prijedlog zakona za pomoć neizostavno mora uključiti i Zakon o vodama.

U Sjedinjenim Američkim Državama ne bi smjelo biti toksične vode ni vode koju si stanovnici ne mogu priuštiti. U najbogatijoj zemlji svijeta ljudi bi morali biti sigurni da im iz kućnih slavina ističe čista i pitka voda. S obzirom na to da imamo posla sa smrtonosnim virusom koji je već ubio 120.000 Amerikanaca, pranje ruku, pristojni sanitarni uređaji i sigurno higijensko okruženje ne bi smjeli biti stvar izbora. Krenimo svi zajedno i zatražimo od Kongresa da konačno uloži potrebna sredstva u čistu vodu za sve Amerikance, i da živote ljudi vrednuje više nego profit korporacija. Od toga zavisi opstanak naših najugroženijih zajednica.

IZVOR: The Guardian

Objavljeno: 23/06/2020.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

25/06/2020