Četvrta industrijska revolucija: dobra ideja – na prvu

Piše: 

Jo Adetunji
Tehnološke inovacije kojima smo bombardovani mogle bi značiti prekretnicu za prirodu rada i radnih odnosa u budućnosti. Tako se nerijetko i prikazuju. U ovom trenutku, međutim, još uvijek su instrument eksploatacije i dominacije. Naše lične podatke kapital stavlja u funkciju generisanja profita. Organizacija rada preko digitalnih platformi kreirala je nesigurna a zahtjevna zaposlenja i gotovo policijski nadzor radnika. A siromašniji dio svijeta ne samo da ne uspijeva premostiti tehnološki jaz, nego se nejednakost produbljuje. @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov
 

Narativi koji funkcionišu kao okviri tumačenja stvarnosti ključni su za ideologiju kao strukturu. Oni određuju šta je vjerovatno a šta ne, koje se ideje mogu prihvatiti, a koje se moraju odbaciti.

U ovom svjetlu Nanjala Nyabola, pripovjedačica i politička analitičarka, razmatra u svojoj knjizi Digital Democracy, Analogue Politics (Digitalna demokratija, analogna politika) narativno uokvirivanje Četvrte industrijske revolucije.

Nyabola tvrdi da globalne elite kreiraju ovaj narativ i koriste ga da zamagle uzroke nejednakosti i omoguće aktuelne procese eksproprijacije, eksploatacije i isključivanja.

Na nedavnoj diskusiji o politikama koju je organizovala istraživačka grupa Future of Work(ers), Nyabola je rekla:

Prava zavodljivost ove ideje je u njenoj apolitičnosti. Kao, sad eto možemo govoriti o razvoju i napretku, a da se ne moramo hvatati u koštac s pitanjima vlasti i vladanja.

Glavni ideolog Četvrte industrijske revolucije je Karl Schwab, predsjednik Svjetskog ekonomskog foruma koji je objavio značajnu knjigu istog naslova. U njoj tvrdi da digitalne inovacije mijenjaju način na koji ljudi žive, rade i međusobno se odnose. To uključuje umjetnu inteligenciju i robotiku, kvantno računalstvo u oblaku i tehnologiju lanca blokova.

U poređenju s prethodnim industrijskim revolucijama, tvrdi on, Četvrta industrijska revolucija razvija se eksponencijalnim tempom, reorganizujući sisteme proizvodnje i upravljanje ekonomijom i državom na načine bez presedana.
Ali javljaju se, naročito s globalnog Juga, sve oštrije kritike ovog kapitalu pogodnog okvira Četvrte industrijske revolucije. Mnogi se pitaju treba li to uopšte smatrati revolucijom.

 

Digitalni jaz kao odraz dubinske nejednakosti

Dostupni dokazi upućuju na to da je naglo širenje digitalnih tehnologija bilo vrlo neravnomjerno, potaknuto starijom generacijom tehnoloških inovacija i korišteno za reprodukciju, a ne za otklanjanje nejednakosti u društvenim odnosima.

S druge strane, ništa ne upućuje na to da je išta unaprijed određeno u vezi s tim koje se digitalne tehnologije razvijaju i koriste, kako i za koji cilj. Istinski je problem kako digitalne inovacije staviti u funkciju poboljšanja uslova rada i života, a da se kapital pri tome drži pod kontrolom.

Zato istoričar Ian Moll izražava sumnju u to da je sadašnje mnoštvo digitalnih tehnoloških inovacija istinska industrijska revolucija. Uostalom, revolucije se ne odlikuju samo tehnološkim promjenama. Revolucije se odvijaju kroz transformacije u procesu rada, temeljne promjene u odnosima na radnom mjestu, promjene u društvenim odnosima i globalno društveno-ekonomsko restrukturiranje.

Industrijska revolucija je, na primjer, dovela do tvornica koje su promijenile način na koji ljudi rade, kao i mjesta gdje žive. Centralizacija radnih mjesta dovela je do rastuće urbanizacije, produbljivanja klasnih podjela između bogatih i siromašnih. A dovela je i do pojave sindikata.

Jasno je da digitalne tehnologije preoblikuju strukturu tržišta rada i uslove rada. To čine automatizacijom i zamjenom radne snage, informalizacijom ili uberizacijom rada preko platformi, nametanjem algoritamskog upravljanja i komodifikacije podataka.

Ali time ne transformišu, nego očito produbljuju istorijske obrasce nejednakosti duž linija klase, roda, rase, državljanstva i geografske lokacije.

Kako kaže Nyabola:

Podaci su nova nafta... izvlačenjem podataka o ponašanju generiše se profit.

 

Globalni Jug na prekretnici

Uprkos kritikama, Afrička unija (AU) prihvata Četvrtu industrijsku revoluciju kao „prekretnicu u razvoju Afrike“, i opisuje je kao priliku za skok u digitalnu eru, povećanje globalne konkurentnosti i stvaranje novih izvora zapošljavanja.

U zborniku radova Fourth Industrial Revolution: a Sociological Critique (Četvrta industrijska revolucija: sociološka kritika), naučnik-aktivista Trevor Ngwane tvrdi da tehnološke inovacije zaista mogu biti korisne za radničku klasu. Mogu smanjiti napor, poboljšati uslove rada i omogućiti ljudima više slobodnog vremena za druge značajne aktivnosti.

Problem je u tome što globalizirana kapitalistička klasa monopolizira plodove tehnoloških inovacija. Uzmimo primjer digitalnih platformi rada. Njih finansira kapital s globalnog Sjevera koji posluje na globalnom Jugu a da ništa ne ulaže u imovinu, ne zapošljava radnike i ne plaća ništa u državnu kasu.

Upravo ti procesi se pravdaju narativima s početka ovog teksta koji postojeće uslove inovacije prikazuje kao neizbježne i stoga neosporne. Kako je Ngwane naglasila tokom spomenutog dijaloga o politikama: Ko može dovesti u pitanje nešto što se odvija po zakonima prirode, istorije, tehnologije?

 

Postavljanje parametara

Tessa Dooms, koja radi na razvoju i jačanju zajednica, smatra da postoje dva moguća puta:

Možemo dozvoliti kapitalu da radi šta hoće. Ili početi zamišljati svijet u kojem mi postavljamo parametre za ono šta bi trebala biti tehnologija.

Dooms se slaže da je narativ o Četvrtoj industrijskoj revoluciji više aspiracija nego stvarnost. Ali se upravo zato može oblikovati. No to zahtijeva postavljanje kritičkih pitanja.

Na primjer, koje je mjesto Afrikanaca u sve digitaliziranijem svijetu? Kako tehnologije utiču na živote ljudi, identitete i pristup mogućnostima? Kako inovacije mogu dovesti do pravednijeg društva, u kojem su ljudi slobodni da rade smislen posao? Kako države mogu propisima i drugim sredstvima osigurati ravnomjerniju raspodjelu dobiti od tehnoloških inovacija?

-----------------------------------

Ovu seriju od šest diskusija organizuje istraživačka grupa The Future of Work(ers) koja djeluje u okviru Južnog centra za studije nejednakosti (Southern Centre for Inequality Studies) na univerzitetu Witwatersrand. Cilj je pokrenuti debatu o odnosu između digitalnih tehnologija, promjenjivoj prirodi rada (radnika) i kako se sve to odražava na nejednakost.
Doprinos ovom članku dao je i Seipati Mokhema, istraživač-saradnik.

IZVOR: Conversation

Objavljeno: 08/06/2022.
FOTO: Creative Commons

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

14/06/2022