U aprilu 2016. godine (prim.ur.) članovi tzv. identitarskog pokreta upali su na izvedbu dramskog komada Elfriede Jelinek pod nazivom „Štićenici izvode Elfriedine ‘Štićenike’“ u sali Audimax u zgradi Univerziteta u Beču. Potom je ansambl predstave dobio od uprave grada Beča poziv da komad izvede u gradskoj vijećnici. Na toj izvedbi je za osiguranje sale bilo zaduženo upravo bratstvo „Hysteria“, prema vlastitim riječima najstarije bratstvo u Austriji. „Mi smo prave čuvarice austrijske kulture i tradicije“, pisalo je u to vrijeme na stranici bratstva. Osim toga, članice bratstva prisustvovale su i dodjeli književne nagrade „Ingeborg-Bachmann“ kad je nagrada publike uručena spisateljici Stefanie Sargnagel, koja je i sama članica bratstva „Hysteria“ i na Internetu stalno izložena napadima desničara.

Prvi prilog na Facebook-stranici bratstva „Hysteria“ pojavio se 10. januara 2016. U pitanju je slika hijene koja zavija, njihov savršeno odabrani amblem. Otad redovno objavljuju priloge o aktuelnim dešavanjima, kao na primjer o tradicionalnoj proslavi ljetnog suncostaja koju je bratstvo organiziralo u sklopu festivala Donauinsel. Bratstvo „Hysteria“ predstavlja dugo očekivani feministički odgovor na nacionalistička muška bratstva, koja u Austriji još uvijek tradicionalno svakog januara organiziraju tzv. Akademikerball (akademski bal) koji redovno izaziva proteste i demonstracije, nakon čega se u užoj gradskoj jezgri Beča uvijek nađe korpi za smeće koje treba vratiti na mjesto.

Bratstvo „Hysteria“ kreće se između satire, umjetničkog projekta i radikalnog političkog aktivizma, ali prije svega zaoštravanjem situacije najjasnije i najsirovije ukazuje na slabe tačke u idejama muških bratstava. Uzgred, „Hysteria“ se može porediti upravo s muškim bratstvima, a ne s klasičnim sestrinstvima, odnosno ženskim studentskim udrugama, kojih u Austriji trenutno ima malo više od šačice. Baš kao i „Hysteria“, ta sestrinstva primaju samo žene, ali „Hysteria“ se po svojim vrijednostima, ciljevima i tradicijama očigledno naslanja na muške udruge.

Bratstvo se distancira (barem zvanično) od tvrdnje da se radi o satiri, kako su članice objasnile nakon što su u tjedniku Falter spomenute kao „satirično-feminističko bratstvo“. I to je jedna od njihovih osnovnih karakteristika: „Hysteria“ nikad ne „izlazi iz uloge“ koju igra u javnosti.

Tako je bilo i kad smo im poslali upit, na koji nam je odgovoreno da bratstvo trenutno ne daje intervjue, te smo upućeni na njihovu Facebook-stranicu i zamoljeni da se poslužimo materijalima koji se tamo nalaze.

Kako same kažu u opisu FB-stranice, članice bratstva zastupaju jake idejne vrijednosti, eliminaciju neistomišljenika, aktivnu izdaju domovine, a pored širenja horizonata potencijalnim članicama nude i doživotna ženska prijateljstva. Dakako, muškarcima nije dozvoljeno učlanjenje, pošto članice bratstva smatraju da muškarcima nije mjesto u javnom životu, već u privatnom.

Od svojih članica „Hysteria“ zahtijeva usklađivanje menstrualnog ciklusa, a od svijeta ograničenje biračkog prava muškaraca, povoljne cijene pobačaja, obavezu pokrivanja lica za muškarce, te amputaciju testisa kao kaznu za izostanak ženskog orgazma kod heteroseksualnog odnosa. U najkraćem, neograničeni matrijarhat. Članice bratstva nose crvene kape i jakne s motivima hijene. Nešto što na prvi pogled djeluje smiješno i apsurdno, u stvarnosti doprinosi demistifikaciji jedne potencijalno izuzetno opasne ideologije.

Politologinja i profesorica književnosti Judith Goetz, koja se kao članica istraživačke grupe „Ideologije i politike nejednakosti“ intenzivno bavi bratstvima i sestrinstvima, uočava mnoge paralele između nastupa i organizacijskog ustroja bratstva „Hysteria“ i drugih bratstava.

„Hysteria se, po svom imenu, rodno homogenom organizacijskom ustroju, te po svojoj genezi, ne bavi samo tradicijama bratstava, već se i njene vrijednosti, ideali i izazovi ravnaju prema drugim bratstvima“, kaže Goetzova.

Po njenim riječima, u te tradicije i vrijednosti, između ostalog, spadaju: upotreba autoironičnih nadimaka izvedenih iz starogermanskih ženskih imena, međusobno oslovljavanje s „momče“, povezanost strogim principima, zajednički organizirano ispijanje alkohola, kao i ritualno mačevanje s ciljem da se udruga osigura od spoljašnjih prijetnji. Po Goetzovoj, mačevanje je ono što bratstvo „Hysteria“ prvenstveno razlikuje od običnih sestrinstava i ženskih udruga, jer žene, prema svjetonazoru muških bratstava, ne mogu ostvariti zadovoljštinu. Za one koji ne govore bratski: ne mogu povratiti povrijeđenu čast u dvoboju mačevima.

Teme kojima se „Hysteria“ stalno vraća jesu seksizam i zastarjele rodne uloge – dakle koncepti koje bratstva i ostale desničarske grupacije intenzivno promoviraju i pokušavaju učvrstiti putem, primjerice, kampanja za zaštitu „naših žena“ od stranaca.

Tu Goetzova vidi još jednu posebnost ovog bratstva: „Seksizam koji zastupaju muška bratstva ‘Hysteria’ izvrće s naročitim žarom. Umjesto odbacivanja ženskih kvota, ‘Hysteria’ u državnoj službi zahtijeva kvotu od 80% žena i transrodnih osoba. Time u prvi plan izbija vrlo važna kritika ideja muških bratstava. Bratstva svojim organizacijskim ustrojem u vidu muških udruga u znatnoj mjeri pridonose održavanju i reprodukciji biologističke i hijerarhijske misli i spolno-dualističkih predodžbi roda. Tradicija isključivo muških bratstava ima za cilj sprečavanje žena da uđu kako u sama bratstva tako i u sferu politike. ‘Hysteria’ tematizira one aspekte koji su već dugo ignorirani ili izostavljeni iz kritike bratstava – kao što su njihov seksizam i antifeminizam te homo- i transfobija. Upravo stoga što su te ideologije čvrsto usidrene u takozvanom centru društvenih tokova, često se previđa da su one fiksni dio ekstremno desničarskog obrasca razmišljanja.“

Kada se raspravlja o tome koju platformu dati desničarskim udrugama poput bratstava ili takozvanih identitaraca, često se stiče dojam da ‘Hysteria’ tim skupinama pridaje previše važnosti time što tradicije studentskih bratstava preuzima umjesto da razotkriva njihove mehanizme.

Prema Goetzovoj, ‘Hysteria’ bratstvima poklanja onoliko pažnje koliko tim često potcijenjenim muškim društvima i pripada: „Kad je u pitanju njihov društveni i politički značaj, etnonacionalistička bratstva bila su i ostala potcijenjena, a često i odbačena kao marginalizirane skupine ekstremista. U tom smislu im pridaje onoliko pažnje koliko bi im zaista i treba pridavati.“

Zbog provokativnih javnih istupa, Stefanie Sargnagel kao javna osoba, ali i cijela ‘Hysteria’, suočavaju se s neprijateljskim postupcima i istupima desničara. Nedavno je bratstvo „Hansea zu Wien“ podijelilo na internetu fotografiju članica ‘Hysterie’ s natpisom „Posjetiteljice s planete nedojebanih“ i hashtagom #linkeweiberausknocken (#udribabeljevičarke), što ne samo da otkriva seksističku misao ovog bratstva, već i pokazuje da mu istupi ‘Hysterie’ udaraju na ego. Članice ‘Hysterie’ su nakon toga posjetile sjedište ‘Hansee’.

Uzgred, hashtag #linkeweiberausknocken ima svoju povijest: web-stranica istog naziva objavljivala je pozive na nasilje nad antifašistički angažiranim ženama, na primjer nad Nataschom Strobl. Pored toga, po Beču su dijeljene naljepnice s tim natpisom i portretom Stroblove.

Takvi udarci ispod pojasa koje bratstva zadaju ženama općenito, i bratstvu ‘Hysteria’ konkretno, po Goetzovoj predstavljaju pokušaj da se osigura opstanak spolne diskriminacije i vlastitih privilegija, a što grupacije poput bratstva ‘Hysteria’ danas propituju više nego ikad ranije: „Sestrinstva i ženske studentske udruge dosad nisu predstavljale prijetnju, jer postoje u okvirima strogih spolnih hijerarhija i jasne podjele na muške i ženske poslove. Stoga se razmekšavanje tih muških struktura, primjerice kroz otvaranje bratstava prema ženama, smatra prijetnjom po opstanak zastarjelih odnosa među spolovima, kao i po vlastite privilegije, te se protiv njega aktivno bori.“

Bratstvo „Hysteria“ nalazi načina da razotkriva desničare, a da se pritom ne izlaže napadima (barem na društvenim mrežama). Ono se ciljano igra vrijednostima i pogledima „bijelih muškaraca“ – onih koji bi štitili „naše“ žene, ali im također na Facebooku prijete silovanjem, ili onih za koje je emancipacija žena još uvijek neprijatelj tradicionalne obitelji. Na taj način bratstvo „Hysteria“ ne samo da razotkriva i skreće pažnju na to kakvu sliku svijeta i kakve poglede na žene jedan dio našeg društva zapravo zastupa, već i motivira mlade žene da nešto poduzmu u borbi protiv takve slike svijeta. Kako navode članice ovog bratstva, zahtjevi za članstvo samo se gomilaju. Da kažemo njihovim vlastitim riječima: izdaja domovine nikad nije tako prijala.

Preneseno sa: https://www.vice.com/de/article/gq3484/die-burschenschaft-hysteria